Većina ekonomista smatra da se završava era visokih cena nafte, pošto svetska ekonomija u svojoj istoriji nikada nije mogla dugo da "trpi" ekstravisoke cene što je neizbežno dovodilo do njihovog pada.
Aktuelna "kriza visokih cena", međutim, uopšte ne liči na prethodne zbog čega može i da izostane dublji pad cena, ističu eksperti MMF-a. "Naftni šok" 1970-1980. je izazvao recesiju globalne ekonomije, koja takav "šok" sada sasvim mirno doživljava. Osnovna razlika je u tome što su pre 30 godina cene rasle isključivo zbog krize ponude, a sada je njihov osnovni pokretač rast tražnje.
Centralne banke većine zemalja počele su bolje da upravljaju inflacijom, tako da skokovi naftnih cena retko izazivaju dugoročno poskupljenje ostalih proizvoda. Dok je pre 30 godina rast cena nafte pratila ubrzana inflacija u svetu, a kriza se reflektovala i na tržište rada, sadašnje poskupljenje nafte tek neznatno povećava stopu inflacije, ali ne izaziva istovremen rast nominalnih zarada.
Zahvaljujući tome, centralne banke mogu da vode politiku na stimulisanju privrede, čak i uz rast cena nafte. U prethodnih 40 godina stabilno je opadala količina energije potrebne za ostvarivanje jednog dolara prihoda. Ovaj proces se zapaža kako u razvijenim tako i zemljama u razvoju, s tim što u ovim drugim energetska efikasnost raste brže.
MMF očekuje da će se do 2030. energetska efikasnost u SAD, Indiji i Kini izjednačiti. Poučene gorkim iskustvom krize 1970-ih zapadne zemlje su diversrifikovale svoj uvoz. Tako na primer SAD kupuju naftu i benzin od 40 dobavljača, a kerozin od 25 zemalja.




Novi komentari
Preporučeni komentari
Nepreporučeni komentari