Ovo zaključuje u najnovijem internet izdanju londonski "Ekonomist". Kada su investitori spremni da plate vladi Nemačke za privilegiju da poseduju njene dvogodišnje obveznice i kada su voljni da pozajme američkoj vladi svoja sredstva na 10 godina po kamatnoj stopi manjoj od 1,5 odsto, tada treba očekivati ili višegodišnju stagnaciju i deflaciju, ili nešto još lošije, ukazuje britanski privredni magazin.
Llist ističe da kombinacija neuverljivog rasta i rastući rizici od finansijske katastrofe, predstavljaju sada velike izazove za oslabljenu svetsku privredu koja se još nije oporavila od šoka doživljenog pre četiri godine.
Takozvane periferne članice evrozone su u dubokoj recesiji, a već tri meseca uzastopno slabiji od očekivanih rezultati na američkom tržištu rada pokazuju da je dalji oporavak vodeće svetske privrede vrlo neizvestan.
Brzo rastuće ekonomije takođe se, kako navodi "Ekonomist", suočavaju sa usporenijom ekspanzijom, u periodu kada brazilska stopa ekonomskog rasta postaje nulta, dok se privrede Kine i Indije postepeno "hlade", nakon prethodnog snažnog uspona.
Sve to čak i ne izgleda, međutim, tako loše i opasno u poređenju sa rastućom opasnošću od raspada evrozone, piše "Ekonomist", uz napomenu da bi Evropska unija mogla da "potone" ne samo zbog preteće dužničke krize koja potresa Grčku i više drugih članica zone evra, već i opšte ekonomske depresije koja preti celom 27 - članom bloku država.
Ovaj put će, za razliku od krize, izazvane kolapsom američke investicione banke "Liman braders" 2008, biti teže suzbiti krizu, smatraju analitičari.
Centralne banke i političari su 2008. radili zajedno na sprečavanju depresije, a danas se političari prepiru. Čak i kad bi tehnokrate u centralnim bankama mogle da učine više, imaju manje mehanizama na raspolaganju, piše "Ekonomist"
pozivajući se na ocenu međunarodnih ekonomista.
Sada je na političarima evrozone da odlučno i konačno reše problem evra. Ukoliko izađu s pouzdanim rešenjem, to ne garantuje nesmetani razvoj svetske ekonomije, ali nenalaženje rešenja garantuje ekonomsku tragediju, predočili su finansijski eksperti.
Sudbina svetske ekonomije pri tom u ogromnom stepenu zavisi od daljeg ponašanja Nemačke i njene kancelarke Angele Merkel.
Ukoliko bi evro propao, tada bi i Nemačka pretrpela veliku štetu. Ovonedeljno sniženje kreditnih rejtinga nekih nemačkih banaka je predznak tih nedaća, tvrdi "Ekonomist". Nesumljive greške koje su učenjene u Grčkoj, Irskoj, Portugaliji, Italiji, Španiji i drugim prezaduženim zemljama su, uz to, u poslednje tri godine, dopunjene greškama kreditorskih članica evrozone.
Prekomerno fokusiranje na stroge mere štednje, odobravanje uzastopnih programa za spasavanje, nedonošenje jasnih planova za fiskalnu i bankarsku integraciju, neohodnih za opstanak zajedničke valute, takođe su razlozi zbog čega je evro tako blizu katastrofe, navodi glasilo britanske poslovne elite.
List tvrdi, s obzirom da Nemačka uglavnom odlučuje o merama koje će biti primenjene da bi se odgovorilo na tekuću krizu, da najveći deo krivice za sadašnje loše stanje u evrozoni snosi Berlin.
Van Nemačke postoji konsenzus o tome šta Nemačka mora da učini, da bi spasla zajedničku valutu - da se preorijentiše sa strogih mera štednje, na daleko veće poklanjanje pažnje ekonomskom rastu, da "dopuni" zajedničku valutu bankarskom unijom (sa mehanizmom na nivou evrozone za osiguranje bankarskih depozita, nadgledanjem banaka i zajedničkim sredstvima za dokapitalizaciju ili gašenje propalih banaka).
Eksperti takođe ukazuju da bi Nemačka trebalo da prihvati i ograničeni oblik objedinjavanja duga radi stvaranja zajedničke bezbedne aktive i davanja prostora perifernim ekonomijama da postepeno smanje svoja dužnička opterećanja. Takvi pozivi, kako ističe "Ekonomist" stižu iz Vašingtona, Pekinga, Londona, ali i iz većine prestonica evrozone.
Jedan od bitnih razloga što se mnogi Nemci protive objedinjavanju duga članica evrozone je u pogrešnom uverenju da se evro može spasti bez toga. Kritički nastojeni ekonomisti kažu da bi Merkelova trebalo da predstavi jasan plan za region zajedničke valute najdalje do samita EU 28. juna, ali i ranije ako rezultati izbora u Grčkoj ne budu u skladu sa očekivanjima Brisela, ukazuje se u analizi "Ekonomista".




Novi komentari
Preporučeni komentari
Nepreporučeni komentari