Akter

Olimpijske igre

Heroine Milica Mandić i Ivana Maksimović

Luka Matić | nedelja, 12.08.2012. | 23:25

Naši sportisti put Olimpijskih igara u Londonu otišli su, naravno, sa velikim očekivanjima, a domaća javnost je, kao i uvek, imala još veća

 

Da je neko pre Olimpijskih igara, jubilarnih 30. u modernoj istoriji, građanima Srbije ponudio četiri medalje u Londonu sigurno je da bi ogromna većina to odbila. Sada, hteli mi to ili ne, sa njima moramo da se "zadovoljimo". A zapravo, razloga za zadovoljstvo je i više nego dovoljno, ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice da smo u odnosu na Peking osvojili jednu medalju više i to zlatnu!

Uzdali smo se u ekipne sportove i predstavnike u tenisu, a druge nezasluženo zaboravili. Na kraju smo, ispostavilo se, najviše slavili te koje smo zaboravili, ako smo ih uopšte i znali...

Zlatna Milica Mandić, reprezentativka u tekvondu, srebrna streljačica Ivana Maksimović i njen bronzani kolega Andrija Zlatić novu su heroji naše "sportske" nacije. Stari heroji koji nas iz godine u godinu obraduju sa po nekom evropskom ili svetskom medaljom, vaterpolisti, pokazali su još jednom da su s razlogom miljenici Srbije.

Mandićeva, 20-godišnja Beograđanka, osvojila je prvo olimpijsko zlato Srbiju ikada i po tome će zauvek ostati upamćena. Činjenica da je njena protivnica u finalu An-Karolin Graf čak sedam godina starija dovoljno nam govori o tome koliko će prilika u budućnosti imati Milica da "podeblja" svoju poziciju u našem sportu. I ona to želi, najavila je svoje učešće na naredne dve Olimpijade, a mi smo sigurni da će i u Rio de Žaneiru i na bilo kom drugom mestu 2020. godine biti podjednako uspešna kao i u Londonu.

Ivana Maksimović, još jedna mlada medaljom ovenčana olimpijka iz Srbije, bila je najmlađa učesnica finala discipline MK puška trostav. Od nje je u finalu bila bolja samo 28-godišnja Amerikanka Džejmi Lin Grej, od koje je mlađa čak šest godina. Njen otac Goran Maksimović je pre 24 godine osvojio olimpijsko zlato u Seulu, što je nešto čemu će Ivana svakako stremiti i u čemu će, nadamo se, imati podršku cele Srbije, kojoj je donela jubilarnu 100. medalju.

Andrija Zlatić je pre 14 godina postao juniorski prvak sveta, a pre nekoliko dana je doneo prvu olimpijsku medalju Srbiji. Vicešampion sveta i osvajač svetskog Kristalnog globusa, osvojio je bronzu u disciplini vazdušni pištolj, deset metara, a nekoliko dana kasnije je bio blizu osvajanja još jedne bronze. I ova jedna dovoljna je da Zlatić ostane upamćen i dugo, dugo nakon ovih Igara u Londonu, a sigurni smo da će i u godinama koje dolaze Zlatić biti ništa manje uspešan.

Vaterpolisti Srbije osvojili su bronzu. Ostaje žal za zlatom, koje ova reprezentacija nesumnjivo zaslužuje, ali njihova bronza za nas je zlatnog sjaja. Selektor Dejan Udovičić, igrači Filip Filipović, Vanja Udovičić, Andrija Prlainović i ostali, nikako manje vredni, miljenici su nacije i to je činjenica. Svaka njihova medalja je zlatna, svaki njihov uspeh je iznova hvale vredan. A Srbija će već naći neki način da im se zahvali.

Milorad Čavić osvojio je četvrto mesto u svom oproštajnom nastupu na Olimpijskim igrama. Nakon "neuspeha" u borbi za medalju u Londonu Čavić je istakao da ga "bole i srce i duša". Najbolji plivač Srbije, zlatan momak iz Pekinga ma šta god rekle sudije i tehnika, nije uspeo da se oprosti od plivanja medaljom, ali je od čitave Srbije dobio najsjajnije zlato za sve što je učinio za svoju državu u proteklih nekoliko godina.

Ništa manje blizu medalje bila je i Zorana Arunović, još jedna streljačica. Suze u njenim očima nakon što je završila na četvrtom mestu u finalu sve su rekle, a mi se nadamo da će za četiri godine plakati od sreće zbog zlata.

"Najgore moguće mesto" osvojio je i naš najbolji teniser Novak Đoković, koga je u borbi za bronzu savladao Argentinac Huan Martin Del Potro. Nije uspeo popularni Nole da odbrani bronzu iz Pekinga, ali u svojoj 25-oj godini nema za čim da žali, već da se raduje učešću na 31. Olimpijskim igrama u Brazilu. 

Ne treba kriti da smo mnogo više očekivali od odbojkaša i odbojkašica, prvaka Evrope, kao i od vicešampiona Starog kontinenta rukometaša, ali možda i veslača i nekih drugih. Međutim, očekivanja su jedno, mogućnosti su drugo. Svi onu mogu, ali ovaj put im se nije dalo, što ne znači da neće za četiri godine... 

Jedno se ne sme dozvoliti, a to je da bilo ko od sjajnih olimpijaca Srbije, da li osvojili zlato, bili četvrti, "samo" se plasirali u finale ili nešto četvrto, bude zaboravljen sutra, ma koliko njihov sport bio atraktivan ili ne. Ne sme se dozvoliti da im medijsku pažnju, itekako zasluženu, "preotmu" neki koji je već godinama ne zaslužuju, a ne sme se dozvoliti ni da se za velika sportska takmičenja, gde predstavljaju svoju zemlju, pripremaju u uslovima nedostojnim ni najneuspešnijim sportistima na svetu.

Pošaljite komentar

Polja obeležena zvezdicom je obavezno popuniti.

Vaše ime*:

Vaš e-mail*:

Vaš komentar*:

Novi komentari

Preporučeni komentari

Nepreporučeni komentari

Akter on Facebook

Tihomir Trišić

Obični Srbi

Priča o Saloncima, Junačinama, Građanistima, priča o Srbiji

Jelena Bajić Jočić

Srbijo, budi zdrava i svoja

Sve čega smo mogli da se odreknemo – neodgovorno smo se odrekli

Dušan Babac

Država, to sam ja.

Ova izjava se pripisuje čuvenom francuskom kralju Luju XIV

Dr Goran Nikolić

Kineska privreda sredinom 2012

Sve izvesnija recesija u EU imaće negativan uticaj na Kinu kroz pad trgovine