|
||
|
SAN FRANCISKO „Zlatni“ grad tolerancije
Iako je američki pisac Mark Tven jednom davno napisao “najhladnija zima koju sam doživeo je leto u San Francisku”, vremenske prilike u tom uzbudljivom američkom gradu na Zapadnoj obali, baš su onakve kakve se samo poželeti mogu. San Francisko je četvrti najveći grad u Kaliforniji i dvanaesti u Americi, sa nešto više od 800.000 stanovnika, koji žive na površini od oko 120 kvadratnih kilometara. Posle Njujorka, San Francisko je najgušće naseljena tačka u Americi. VREME RASPRODAJAKada kročite na tlo San Franciska, kao da odmah osetite da je taj grad neobična “mešavina” evropske nonšalancije i tipično američkog “muvinga”, što je posebno uočljivo u centru. Grad se, naime, nalazi na poluostrvu koje s jedne strane gleda na Pacifik, a s druge na zaliv San Francisko. Nasuprot zalivu nalazi se grad Oakland, koji sa San Franciskom čini konurbaciju. Između San Franciska i Oaklanda vodi most preko zaliva, a preko ulaza u zaliv prema severu vodi most Golden Gate (“zlatna vrata”). Reljef oko grada je brdovit. U gradu postoji vrlo velika opasnost od katastrofalnih zemljotresa, zato što ispod grada vodi jedan od najvećih i najaktivnijih svetskih raseda, rased San Andreas. Pretpostavlja se da će se u budućnosti kalifornijska obala duž raseda odvojiti od ostatka američkog kopna. San Francisko će i u budućnosti, kažu stručnjaci, pogađati jaki potresi. Centar se prostire duž obale istoimenog zaliva: počinje od North Beacha, a završava se izlaskom na autoput James Lick. Najveća gužva u gradu je možda baš sada, kada su u toku velike zimske rasprodaje. Naročito će biti užurbano u poznatoj šoping ulici prigodnog naziva Market Street. Već pogađate - upravu tu ima najviše prodavnica. Najlepši deo grada je Fisherman’s Wharf, nekadašnje ribarsko pristanište, sa mnogo malih molova na kojima su restorani i kafići. Porcija liganja, koje nisu ni blizu jadra-nskim, u otmenom restoranu košta oko 4.000 dinara, dok je pica nešto jeftinija – oko 2.000 ISTORIJA „BURNA“ U SVAKOM SMISLU
FARBANJE OD GODINU DANA
OSTRVSKI ROBIJAŠIS vidikovca pored najpoznatijeg mosta na svetu vidi se i „Alkatraz“. Stenovito ostrvo, na kojem se nalazi čuvena bivša kaznionica u kojoj je robijao i Al Kapone, udaljena je od kopna oko 1.600 metara vazdušnom linijom. Ipak, niko od robijaša nije preplivao tu relativno malu udaljenost, a kažu da je to zbog snažnih struja. Uz malo vežbe, ko zna, možda bi se ta ruta i mogla preplivati. Na sreću, robijaši nisu imali priliku da „vežbaju“. PRESKUPI RESTORANI
ROMANTIČNI PARKUz vožnju tramvajem strmim uličicama (grad je smešten na četrdesetak brežuljaka, pa otuda one uzbrdice i nizbrdice iz filmova) preporučljiv je i odlazak u Golden Gate Park, jedan od najlepših gradskih parkova na svetu. U sklopu te zelene oaze u severnom delu grada, nalazi se i japanski čajni vrt. Ako ste u San Francisku sa voljenom osobom, povedite je u šetnju tim parkom. Provozajte se neobičnom ulicom Lombard Street - vrlo je mala, proteže se od vrha majušnog brega pa do njegovog podnožja. I ima čak devet oštrih zavoja, više nego ijedna na svetu. TOLERIŠE RAZLIKESan Francisko se dopada turistima jer ne može da sakrije da je, žargonski rečeno, nekako “otkačen”. I tolerantan, što najviše važi za četvrt Kastro, s najvećom homoseksualnom zajednicom u Americi, a možda i na svetu. Tolerantan duh oseća se i u Kineskoj četvrti, čiji ulaz krase velika, okićena vrata s dva pozlaćena lava. Potomci nekadašnjih radnika na transameričkoj železnici polako “osvajaju” i skupe četvrti u kojima žive belci. A u novinama, na stranicama s oglasima za prodaju nekretnina, uz podatke o kući ili stanu, piše i to koliko belaca, Azijata, Afroamerikanaca ili Južnoamerikanaca živi u blizini. Da ljudi znaju kakvo im je susedstvo. Tako to i dalje funkcioniše u Americi. Iako Obama sedi u Beloj kući. |
San Francisko, drugi najgušće naseljen grad u Americi, leži na „procepu“ i kroz istoriju potresali su ga zemljotresi. Među turistima je popularan po čuvenom mostu Golden Gate, ostrvskom zatvoru „Alkatraz“, u kojem je robijao i Al Kapone, po starom ribarskom pristaništu (Fisherman’s Wharf), skupim restoranima i toleranciji kojom se diči...
Najstarija nalazišta na prostoru grada potiču iz 3000. godina pre nove ere, od indijanskog naroda Ohloni, koji je na tom prostoru živeo do 6. veka. Gašpar de Portola je kao prvi Evropljanin 1769. došao na prostor San Franciska. Godine 1776. španski misionar Francisco Palu osnovao je Misión de San Francisco de Asís (Misiju svetog Franje Asiškog). U okolini su postojala naselja Indijanaca Helamu, koji potiču od Ohlona. Misija je vremenom prestala da postoji, a 1835. došli su prvi engleski naseljenici koje je vodio Vilijam Ričardson. Između 1846. i 1848. vodio se američko-meksički rat, nakon kojeg su SAD dobile Kaliforniju, Arizonu, Novi Meksiko i Teksas. San Francisko je zajedno s Kalifornijom postao deo SAD i glavna američka luka na Tihom okeanu. U Kaliforniju se vremenom naseljava mnogo Amerikanaca, posebno nakon otkrića zlata. Dana 18. aprila 1906. grad je pogodio katastrofalan potres, najjači u istoriji SAD, nakon kojeg je usledio požar, pa je San Francisko bio sravnjen sa zemljom. Obnova nakon potresa tekla je izrazito brzo, tako da je do 1915. bio obnovljen veći deo grada, koji postaje značajan finansijski centar. Grade se mnogi infrastrukturni projekti (most Golden Gate i most do Oaklanda). Godine 1989. San Francisko je oštećen u novom zemljotresu, s epicentrom na planini Loma Prieti.
Fabrike fotoaparata trebalo bi finansijski da pomognu sređivanje mosta Golden Gate, smeštenog na samom ulazu u zaliv San Francisko, jer na vidikovcu, nedaleko od ulaza na taj 2,7 kilometara dug most, sve blješti od fleševa fotoaparata. Proizvođačima tehnike se isplati ulagati u most jer im on, kao omiljeni model za fotografisanje, povećava zaradu. U gradu postoji jedan jož duži viseći most - San Francisco Oakland Bay Bridge, dug impresivnih 13,5 kilometara - proteže se od poluostrva gde je smešten grad, do druge strane velikog zaliva. Ali, on uopšte ne zanima turiste. Golden Gate dnevno pređe na hiljade ljudi, a karta za prelazak košta tri dolara. Jasno je da je Golden Gate zaista “zlatan”, jer donosi veliki prihod. Most stalno “lickaju” - potrebno je jedanaest meseci da se ceo ofarba. Radnici se mesec dana odmaraju, a onda kreću ispočetka, jer je boju na suprotnom kraju mosta već nagrizla so. Narandžasta boja mosta je odabrana zato što je to mesto često obavijeno maglom. Američka vojska je svojevremeno predlagala da most bude crn sa žutim prugama, da bi bio još uočljiviji. Gradski oci ih, srećom, nisu poslušali.
Najlepši deo grada je Fisherman’s Wharf, nekadašnje ribarsko pristanište, sa mnogo malih molova na kojima su restorani i kafići. Kafa im nije loša, ali ona u poznatoj kafeteriji „Starbucks“ košta šest dolara. Nije kao naša, ali prolazi. Restorani su vrlo skupi - porcija liganja, koje nisu ni blizu jadranskim, u otmenom restoranu košta oko 4.000 dinara, dok je pica nešto jeftinija – oko 2.000. I to bez napojnice, koja iznosti 20 odsto od cene ručka. S druge strane, prehrambene namirnice u prodavnicama jeftinije su nego kod nas. Ali, ni one nisu kvalitetne kao evropske!