|
||
|
SIBIR Uspavana naftna lepotica
Sibir je deo Rusije koji se prostire u dužini od 7.000 kilometra, od planine Ural na zapadu do razvodnih planina na istoku, i oko 3.500 kilometara u pravcu sever-jug od Severnog ledenog okeana do kazahstanskih planina i granice sa Mongolijom i Kinom. Prema nekim teorijama ime Sibir potiče od tatarske reči sa značenjem „uspavana zemlja“. Po drugoj verziji ime je dobio po evroazijskom plemenu Sibiri, koje su kasnije asimilovali sibirski Tatari. Doktor Pamela Kajl Kroslej, profesor istorije na Darmut koledžu, tvrdi da su Rusi nazvali Sibir po narodu Sibe koji danas živi u Kini. U Omsku postoji ulica koja nosi naziv Broz Tito, što pose-bno oduševljava naše turiste. Kao dvadesetpetogodišnji ratni zarobljenik, tamo je 1917. boravio Josip Broz, kada je upoznao svoju prvu ženu, tada trinaestogodišnju Pelagiju Belousovu AGRESIVNA KLIMA SAMO ZA AVANTURISTE
Sa 23 miliona stanovnika Sibir je slabo naseljeno područje, a gustina stanovništva iznosi samo 2,7 stanovnika na km². Stanovništvo je koncentrisano u relativno uskom pojasu na jugu i jugozapadu, tj. duž transsibirske železničke pruge koja povezuje važne velike gradove i gde je moguć razvoj poljoprivrede. U velike gradove u tom pojasu ubrajaju se Novosibirsk, Omsk, Krasnojarsk, Tjumenj, Tomsk, Irkutsk, Habarovsk, Ulan-Ude i dalekoistočna pacifička metropola Vladivostok.
Priroda Sibira jeste surovo čarobna, naročito za turiste istraživače, koji preferiraju aktivan odmor pun avantura. Međutim, klima Sibira je vrlo “agresivna”- u svakom smislu. Leta su veoma topla, čak vrela, sa temperaturama do +40°C, a smenjuju ih krajnje hladne zime, sa, verovali ili ne, temperaturama do -70°C. Čitava zemlja je pod snegom punih devet meseci. Najhladnije naseljeno mesto na planeti Zemlji je istočnosibirski grad Ojmjakon, koji se nalazi južno od Verhojanska. CRNO ZLATO SIBIRASibir je prebogat naftom. Priobsko naftno polje sa oko 800 bušotina pripada „Gaspromnjeftu“, većinskom vlasniku Naftne industrije Srbije. Velika nalazišta nafte smeštena su u Hanti Mansijsku, dok se velika rafinerija nalazi u Omsku. Ta tečnost donosi blagostanje mnogima u Rusiji. Oko 60% ruske nafte dolazi iz ove oblasti, zvane Jugra. Na nepristupačnoj zemlji od davnina žive narodi Hanti i Mansi, i danas ih ima oko 30.000. Hanti Mansijsk je osnovan 1950. godine, ali je procvat doživeo ranih 80-ih, posle otkrivanja velikih rezervi nafte. Sada ima oko 70.000 stanovnika. Radnici na nalazištima rade 15 dana po 12 sati, a onda se 15 dana odmaraju. Neki žive i više stotina kilometara daleko od bušotina, ali odmor koriste da obiđu svoje porodice. Onaj ko radi u naftnom sektoru u Rusiji može sebe nazvati pravim srećnikom. Reč je o prestižnom poslu, dobro plaćenom – plate iznose i po nekoliko hiljada evra. OMSK – NEKADAŠNJI ČUVAR CARSKOG BLAGA
Grad se nalazi na obali reke Irtiš. Pored njega prolazi Transsibirska železnica. Omsk ima i aerodrom na kome se odvija veliki broj domaćih i međunarodnih letova. Tako ova vazdušna luka predstavlja bitnu stanicu na putu ka Sibiru i Dalekom istoku. Zahvaljujući reci Irtiš, grad je povezan sa Kazahstanom odakle se brodovima dopremaju ruda, minerali i nafta. U 19. i početkom 20. veka Omsk je bio administrativni centar zapadnog Sibira i Kazahstana. Tada su izgrađeni i verski objekti: crkve, katedrale, sinagoge, ali i vojna akademija, gubernatorovo imanje. Kako su se granice carstva širile, tako je Omsk izgubio na vojnom i odbrambenom značaju. Danas je on moderan grad, prodemokratski orijentisan. Ime Bajkalskog jezera potiče od tatarskog bai-kul što znači „bogato jezero“, a poznato je i pod nazivom “plavo sibirsko oko”. S obzirom na svoju dubinu od 1.642 m i veliku površinu, u tom jezeru nalazi se preko 20% svetskih zaliha slatke vode BAJKALSKO JEZERO – PLAVO SIBIRSKO OKO
Sibirska kuhinja se ne razlikuje mnogo od tradicionalne ruske trpeze. Turistima će najpre biti ponuđena ruska salata, jer Rusi sve salate jedu pre glavnog jela, odnosno čorbe, a to su obično boršč ili soljanka. Prva je od cvekle i mesa, a druga ima više mesa. U obe omiljene sibirske čorbe dodaje se pavlaka. Posle obroka pije se čaj – crni ili zeleni, a ređe kafa, da se slegnu utisci iz ove nepregledne ledene naftne kraljice. |
Iako veliki deo godine okovan ledom i snegom, Sibir obiluje izuzetnim prirodnim lepotama. Stanovništvo je koncentrisano u relativno uskom pojasu na jugu i jugozapadu, prestižan posao je na brojnim naftnim bušotinama, a za turiste su najatraktivniji grad Omsk i najdublje na svetu – Bajkalsko jezero
Sibir su, kroz istoriju, okupirale različite grupe nomadskih naroda kao što su Jeneti, Neneti, Huni i Ujguri. Mongoli su osvojili jednu oblast u 16. veku, a ona je kasnije postala samostalni Sibirski kanat. Rusija je započela osvajanje Sibira takođe u 16. veku, da bi do sredine 17. veka kontrolisala oblast do Tihog okeana. Još od cara Petra I Sibir je korišćen za izgradnju logora za prinudni rad, a to je naročito bilo izraženo za vreme sovjetske vlasti stvaranjem gulaga. Tek sa raspadom Sovjetskog Saveza prestala su deportovanja u ta područja. Od 20-ih godina prošlog veka pojačava se industrijski razvoj Sibira, što je učvrstilo strukturu stanovništva u doseljeničku korist. Prva velika promena u Sibiru bila je izgradnja Transsibirske železnice između 1891. i 1903. godine.
Iako veliki deo godine okovan ledom i snegom, Sibir obiluje izuzetnim prirodnim lepotama. Najveće reke su Ob, koji odvodnjava ogromnu ravnicu istočno od Urala, zatim Jenisej, Lena i Amur. Pored Irkutska nalazi se Bajkalsko jezero, koje je najdublje slatkovodno jezero na našoj planeti. Daleko na istoku nalazi se čuveno poluostrvo Kamčatka sa velikim brojem vulkana. Krajolikom Sibira uglavnom dominiraju listopadne šume tajge, dok u arktičkim područjima preovladavaju tundre bez drveća. Između njih se nalazi mešovito, prelazno područje, dok na jugu tajge prelaze u stepe. U velikim delovima Sibira dominantan oblik tla je merzlota - trajno zaleđeno tlo.
Grad Omsk nalazi se oko 700 kilometara južno od Hantija, a 2.700 km od Moskve. Drugi je grad po veličini u azijskom delu Rusije. U njemu je tokom izgnanstva sredinom 19. veka boravio i Dostojevski. Tu je napisao roman „Zapisi iz mrtvog doma“ i doživeo, kako kažu, duhovni preobražaj. Za vreme oktobarske revolucije 1918–1919, grad je bio proglašen za prestonicu Rusije i tu se čuvalo carsko blago. U samom gradu se gubi utisak da ste u Sibiru. Omsk je previše urbanizovan, što nije slučaj u Hantiju. U gradu čak postoji ulica koja nosi naziv Broz Tito, što posebno oduševljava naše turiste. Kao dvadesetpetogodišnji ratni zarobljenik, u Omsku je 1917. boravio Josip Broz, kada je upoznao svoju prvu ženu, tada trinaestogodišnju Pelagiju Belousovu.
Jedna od najvećih turističkih atrakcija Sibira je Bajkalsko jezero, smešteno u dve oblasti, u Irkutskoj i Burjatskoj. To je najdublje jezero na svetu i drugo po površini u Aziji, odmah posle Kaspijskog mora, na čak 31.500 km². Ime jezera potiče od tatarskog bai-kul što znači „bogato jezero“, a poznato je i pod nazivom “plavo sibirsko oko”. S obzirom na svoju dubinu od 1.642 m i veliku površinu, u tom jezeru nalazi se preko 20% svetskih zaliha slatke vode. Bajkalsko jezero ima 27 ostrva, od kojih je najveće Olhon (742 km²). Pretpostavlja se da je starost Bajkalskog jezera između 20 i 30 miliona godina. U njega se uliva preko 300 reka od kojih su najvažnije Selenga i Barguzin. Međutim, iz jezera ističe samo jedna reka - Angara, desna pritoka Jeniseja. Voda Bajkalskog jezera je čista i koristi se za piće. Zimi se ledi do dubine od jednog metra i ostaje zaleđena od januara do maja. Tokom zime, kada je cela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. U jezeru i oko njega živi mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta kao što je bajkalska foka. To je jedina vrsta slatkovodne foke na svetu. Godine 1996. ovo jezero stavljeno je na listu svetske baštine.