|
||
|
FUNKCIONALNA HRANA Funkcionalnost u trendu
U ranija vremena ljudi su hranu dobijali direktno iz prirode. Tek je u poslednjih sto godina tehnologija preuzela glavnu reč i od izvornih namirnica razvili smo neograničen broj prehrambenih proizvoda. Trend proizvodnje “funkcionalne hrane”, ili hrane koja poseduje povoljan učinak na zdravlje, uz adekvatno nutritivno delovanje, temelj je razvoja moderne prehrambene industrije širom sveta. Potrošači su najviše zainteresovani za funkcionalnu hranu koja će im pomoći da očuvaju zdra-vlje srca, osiguraju adekvatnu količinu energije, poboljšaju mentalne funkcije, poboljšaju varenje, raspoloženje i po-tpomognu razvoj fetusa Smatra se da je moderan koncept funkcionalne hrane začet u Japanu pre tridesetak godina, ali shvatanje hrane kao leka zasigurno nije novijeg datuma. Otac medicine, Hipokrat, postavio je ovu hipotezu još pre 2.500 godina, a drevne istočnjačke civilizacije tradicionalno vezuju pojedine namirnice sa specifičnim učincima na zdravlje. Ipak, filozofija “hrane kao leka” nepravedno je zanemarena tokom 19. veka zbog procvata moderne terapije lekovima. Važna uloga hrane u prevenciji bolesti i unapređenju zdravlja ponovno dolazi u prvi plan početkom 20. veka, zbog revolucionarnih otkrića, poput otkrića vitamina i brojnih bolesti koje su nastajale kao rezultat deficita određenih nutrijenata. Pojednostavljeno, funkcionalna hrana nije ništa drugo nego tradicionalna hrana koja sadrži dodatke koji je čine funkcionalnom. Ova hrana može se kategorizovati prema učinku na zdravlje pojedinih organa ili sistema organa. ŠTA HRANU ČINI FUNKCIONALNOM
POTROŠAČI ŽELE “VIŠE OD PROIZVODA”
Napici su vodeći proizvod u segmentu funkcionalne hrane, a na drugom mestu nalaze se obogaćeni hleb i žitarice. Najbolji i kod nas najrašireniji primer je jogurt koji dodatkom probiotičkih bakterija postaje funkcionalan. Probiotici ili „korisne bakterije” svojim metabolizmom stvaraju nepovoljne uslove za rast patogenih mikroorganizama, pomažu nam da iz hrane dobijemo sve važne hranljive supstance i energiju, a odgovorne su i za sintezu vitamina K i nekih vitamina B grupe. Istraživanje sprovedeno 2001. godine pokazalo je da se sve više potrošača odlučuje na obogaćivanje svoje ishrane konzumacijom funkcionalne hrane nego uzimanjem suplemenata. U poslednjih nekoliko godina spektar proizvoda obogaćenih ciljanim nutrijentima doživeo je izvesne promene. Dok su proizvodi obogaćeni vitaminom C i kalcijumom tokom 1999. doživeli izrazito veliku popularnost, tokom 2001. prodaja im se snizila za 40%. U početku obogaćivanja hrane kalcijumom veliki procenat zauzimali su mleko i mlečni proizvodi, a kasnije se taj segment proširio i na sokove, napitke i proizvode od žitarica. Predviđa se da će se spektar obogaćenih proizvoda širiti zbog izrazite potražnje potrošača za takvim proizvodima. Smatra se da je moderan koncept funkcionalne hrane začet u Japanu pre tridesetak godina, ali shvatanje hrane kao leka zasigurno nije novijeg datuma. Otac medicine, Hipokrat, postavio je ovu hipotezu još pre 2.500 godina, a drevne istočnjačke civilizacije tradicionalno vezuju pojedine namirnice sa specifičnim učincima na zdravlje MARKETING FUNKCIONALNE HRANEProizvođači kreiraju proizvode koji su namenjeni za poboljšanje stanja kod pojedinih bolesti, dodavanjem specifičnih supstanci u same proizvode. Istraživanje sprovedeno 2002. godine pokazalo je da su vodeće tegobe kojih ljudi žele da se reše adekvatnom ishranom smanjenje prekomerne telesne mase, povišen holesterol i bol u zglobovima. Potrošači su najviše zainteresovani za funkcionalnu hranu koja će im pomoći da očuvaju zdravlje srca, osiguraju adekvatnu količinu energije, poboljšaju mentalne funkcije, poboljšaju varenje, raspoloženje i potpomognu razvoj fetusa. Ovim istraživanjima rukovodi se prehrambena industrija i proizvodnjom tražene funkcionalne hrane teži da zadovolji potrebe svojih potrošača. POMAMA ZA ANTIOKSIDANSIMA
Slobodni radikali su atomi ili grupe atoma koje su jako nestabilne i izrazito reaktivne. Ako su prisutni u velikim količinama, napadaju zaštitne membrane ćelija i genetski materijal uzrokujući veliku štetu u njoj samoj. Rizik od pojave bolesti povezanih sa slobodnim radikalima može se smanjiti adekvatnim unosom antioksidanasa. Snažni antioksidansi, “hvatači” slobodnih radikala, jesu vitamini A, C i E, kao i čitav niz fitohemikalija koje se intenzivno istražuju. Voćni sok je idealna podloga za spravljanje napitka koji će zadovoljiti potrebe za važnim antioksidativnim vitaminima, naročito kada je njegova osnova visokokvalitetna izvorska voda. Jedna čaša prirodnog voćnog soka u koji su dodati vitamini A, C i E zadovoljava trećinu dnevnih potreba za tim važnim nutrijentima. U prirodne voćne sokove sve više proizvođača dodaje i vitamine B grupe. Svaki od članova porodice B vitamina ima svoju važnu funkciju, ali najbolje ih iskorištavamo ako ih uzimamo u obliku B kompleksa. Folna kiselina je naročito važna ženama u reproduktivnom razdoblju i u prvim mesecima trudnoće. ŠTA JE DANAS U TREDUProizvodi koji su danas u trendu u segmentu funkcionalne hrane uključuju: fermentisane mlečne proizvode s dodatkom probiotika i prebiotika, margarin, sir i sok s dodatkom fitosterola i fitostanola, jaja bogata omega 3 masnim kiselinama, žitarice za doručak obogaćene folnom kiselinom, kalcijumom i antioksidansima, hleb i energetske pločice obogaćene vlaknima i izoflavonima, sportski napici i osvežavajuća pića obogaćena hidroksilimunskom kiselinom, sredstvom za redukciju telesne mase. Predviđa se da će u sledećih pet godina težište na području funkcionalne hrane biti na proizvodima usmerenim na proizvode za zdravlje srca i namenjene redukciji prekomerne telesne mase. Druga velika značajna grupa su proizvodi koji nose tzv. “dnevne benefite”, kao što su sportski i energetski napici. U trećoj grupi su namirnice koje sadrže sastojke koji imaju sve snažniju naučnu podlogu - probiotike i antioksidanse.
|
Funkcionalna hrana nije ništa drugo nego tradicionalna hrana koja sadrži dodatke koji je čine funkcionalnom. Ta hrana može se kategorizovati prema učinku na zdravlje pojedinih organa ili sistema organa i u svetu je sve popularnija
Vitamini, minerali, antioksidansi, proteini i fitohemikalije često se dodaju hrani i piću kako bi se obogatila njihova nutritivna vrednost. Takve namirnice u današnje vreme opisuju se kao funkcionalne namirnice jer imaju povoljno dejstvo na jednu ili više funkcija u organizmu. Nutrijenti koji se dodaju u osnovnu hranu mogu povećati unos određenog nutrijenta čak i ako se posmatra celokupna populacija. Upravo je obogaćivanje hrane ključnim nutrijentima na početku 20. veka odgovorno za iskorenjivanje bolesti poput gušavosti, rahitisa, beri-berija i pelagre. Obogaćivanje soli jodom započelo je 1920. godine, mleku je dodat vitamin D 1930. godine, brašno i hleb obogaćeni su vitaminima B grupe davne 1940. godine, a od početka 80-ih godina 20. veka i kalcijum se dodaje u razne prehrambene proizvode. Ako se osvrnemo na naučne činjenice koje su bile aktuelne u to doba, zapazićemo da je prehrambena industrija poštovala i pratila nauku, pa su zajednički povoljno delovali na zdravlje populacije. U današnje vreme ovo područje doživljava značajnu ekspanziju.
Koncept “samolečenja” i brige za zdravlje putem posebno “dizajniranih” prehrambenih proizvoda i dodataka namirnicama sve je popularniji, kako na Zapadu, tako i u našim krajevima. Globalna prodaja funkcionalne hrane približava se brojci od 50 milijardi dolara godišnje. Sjedinjene Američke Države zauzimaju najveći deo tržišta (18,25 milijardi dolara), a potom slede Evropa i Japan. Najviše funkcionalnih namirnica u Evropi troši Nemačka, a odmah za njom je i Velika Britanija.
Tokom poslednjih deset godina u žarištu interesovanja naučnika i potrošača našli su se antioksidansi i slobodni radikali. Popularnost antioksidanasa temelji se na opsežnim naučnim istraživanjima i studijama, ali, jednim delom, i na propagandi različitih proizvođača prehrambenih proizvoda.