Integracija znači uzajamno učiti. Odricanje od selekcije/razdvanja i pravo svakoga čovjeka na obrazovanje i odgoj postavljaju temeljni princip socijalne integracije.

Socijalno obrazovanje se postavlja ispred usko određenog učenja i uvježbavanja izoliranih sposobnosti. Pojedinačno poticanje i terapija nisu zadaci pedagogije za socijalnu integraciju, u centru socijalnog obrazovanja nalazi se fizička i psihička nejednakost kod poneke djece te sklop njihovih životnih okolnosti.

Socijalna i fizička integracija

Nije dovoljno da ljudi žive pod istim krovom ili da rade u istoj radnoj organizaciji ili pohađaju isto odjeljenje u školi, nego je potrebno da se osim reduciranja fizičke distance među njima, uključujući i osobe sa smetnjama u razvoju, uspostave međusobni radni i socijalni odnosi te obostrana komunikacija. Moramo, dakle, praviti razliku između fizičke i socijalne integracijeu tom smislu da o integraciji govorimo samo onda kada se zaista radi o istinskoj socijalnom integraciji, interakciji i interhumanom uzajamnom prihvaćanju te suradnji, a ne samo o fizičkom prisustvu osoba sa smetnjama u razvoju među ostalim ljudima.

Pretpostavke socijalne integracije

Većina nezaposlenih, a ne samo onih s teškoćama u razvoju, ima ozbijne probleme kako da organizuje svoj život i uključi se u društvo. Stanje populacije nezaposlenih još je više otežano u onim zemljama u kojima se, kada je u pitanju rehabilitacija, postupa striktno prema ekonomskim kriterijama ( štednja na području socijalne zaštite, zdravstva i prosvjete ). Teškoće ekonomske naravi osjećaju se i u našoj zemlji što također utječe na proces i uspješnost socijalne integracije u našim uvjetima.

Organizacija People in Need pokrenula je projekat  „Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom“ koji ima cilj poboljšanja pružanja usluga za samostalni život, adekvatne mogućnosti za zapošljavanje te uspostaviti sistem uključivanja osoba sa invaliditetom u društvo, s naglaskom na najveću moguću mjeru samostalnog života.

Na kraju se čini vrijednim istaći da socijalnu integraciju moramo promatrati u relaciji prema odgojno-obrazovnoj i profesionalnoj. Bez odgojno-obrazovne i profesionalne ne može biti ni pravne socijalne integracije, jer se one odvijaju paralelno. Ako se tako stvar postavi, onda nema opasnosti da se koncentriramo samo na školsku bez relacije sa socijalnom integracijom. Imajući na umu taj odnos vrlo je važno da se i odrasle osobe sa smetnjama u razvoju uključuju i proces permanentnog obrazovanja odnosno obrazovanja odraslih. Njihovo stalno poravnavanje s inovacijama u struci i društvu pridonosti će njihovoj radnoj i socijalnom uspješnosti, što će sa svoje strane pozitivno utjecati na kvalitet njihova života. Detalje vezane za projekat i za buduće projekte možete pratiti putem linka http://osi-inkluzija.ba/.

Društveni status osoba sa invaliditetom

Kako industrija više nije ekspandirala, ona nije trebala novu radnu snagu pa je to imalo utjecaja na promjene u ideologiji. Sada više nije cilj, kao u ranijem periodu, da se obrazuju osobe sa smetnjama u razvoju kako bi se učinile podobnim za posao. Umjesto toga na populaciju tih osoba počinje se gledati kao na osobe koje ugrožavaju društvo i za njega predstavljaju svojevrsnu ekonomsku opasnost, prije svega zato što ne sudjeluju u proizvodnji. To je dalje dovelo do toga da se počinju afirmirati i negativni stavovi prema tim osobama .

Socijalna integracija se brine i o porodici djece sa povećanim potrebama i kao takva je nositelj neophodne mjere društvene prihvatljivosti kao i smanjenje predrasuda i njihove posljedice.