Video nadzor, zaštita i kontrola podataka

Moj prvi strah od svekolikog posmatranja nas običnih smrtnika javio se nakon čitanja antiutopijskih romana Jevgenija Zamjatina, „Mi“ i Džordža Orvela „1984“.

 

Odrastala sam očekujući sa zebnjom dan kad će objaviti:

„Neko nas posmatra, neko nas stalno gleda…“

Sigurnost, kontrola podataka, slika: https://www.pexels.com

Sigurnost, kontrola podataka

Složili se mi ili ne, potpuna video-audio kontrola naših života se već sprovodi. A mi se već i navikli. Skoro sve veće i prometnije ulice glavnih gradova razvijenog dela sveta su sasvim pokrivene video nadzorom; malo po malo, modernizacija i urbanizacija uz podršku hi-tech sistema uvele su nas u taj totalitarni režim kontrole i posmatranja.

Video nadzor kao način zaštite

Video nadzor je u svetu odavno uobičajeni način zaštite i bezbednosti objekata i ljudi, javnog i privatnog prostora.

Sve češće se koriste usluge video nadzora u svrhu zaštite ne samo poslovnih objekata, već  i različitih privatnih i društvenih firmi, domova, vrtića, škola, fakulteta.

Postoji ta začkoljica da video nadzor, kakav god da je, ima nekoliko nivoa zadiranja u privatnost, i zato pre bilo kog razmišljanja o ugradnji kamera stručnjaci preporučuju – „obezbediti pravni osnov“, tj. da sve bude po zakonu.

Vojin Dimitrijević, profesor Pravnog fakulteta Union definisao je termin o kom ovde govorimo rečenicom:

„Video nadzorom se naziva sistem optičke kontrole i nadziranja putem kamera koji mogu da postave i koriste javne vlasti i privatna lica. Sistem se sastoji od izvesnog broja kamera povezanih u zatvoren krug“.

Video nadzor je praktično metod obrade podataka o ličnosti u slučajevima kada je neophodno sakupljanje podataka o određenoj osobi, a to onda ulazi u veoma osetljivo područje zaštite podataka. Ono što je osetljivo je pitanje privatnosti jer se snimanjem i posmatranjem narušava princip intimnosti ljudske ličnosti.

*Kako je u Evropi definisan video nadzor. Standardi

U evropskom pravu postoje brojne odredbe i zakoni o ovom načinu nadzora i praćenja, i svi su jako važni i precizni, vodi se računa o zaštiti podataka o ličnosti i ta su pravila tehnički veoma detaljna i korektna.

U tekstu „Nadzor nad video nadzorom“ Nevena Ružić, službenica povereništva za informacije od javnog značaja napravila je odličan osvrt na video nadzor – da li snimanje i posmatranje predstavljaju opasnost po zaštitu ličnosti i koje su to mere zaštite podataka o ličnosti koje se koriste u Evropi i svetu. Neke informacije od značaja smo izdvojili i prikazaćemo ih u nekoliko pasusa.

„Sve države Evopske unije imaju i nezavisne državne organe koje su nadzorni organi po ovom pitanju. Postavljanje kamera i sprovođenje video nadzora može biti različite prirode. U evropskom pravu grupisane su oblasti: zaštita pojedinca i imovine, zaštita javnog interesa, otkrivanje i sprečavanje nezakonitih radnji, obezbeđivanje dokaza.“

Međunardni standardi po pitanju video nadzora su više puta dopunjavani i usvajani u raznim zemljama uz različite uslove, pa se tako u nekim zemjama podaci čuvaju zauvek, u drugim neko određeno vreme, a negde se podaci uništavaju kada prestane legitmna potreba za njihovim čuvanjem. I Evropska unija ima bezbroj direktiva o zaštiti podataka sakupljenih video nadzorom, u zemljama članicama postoje razlike u sitnicima u sprovođenju video nadzora i pravima. U zemljama Evropske unije je struktura tačno određena, ko kad i kome predaje zahtev za nadzorom.

 

U Španiji na primer, „onaj ko vrši nadzor obavezan je da akciju najavi Agenciji za zaštitu ličnih podataka pa se sve to lepo upiše u Centralni registar podataka o ličnosti. Velika Britanija ima dugu tradiciju upotrebe video nadzora u mnogim sferama života i rada, tamo postoji tzv. CCTV (Closed Circuit Television) u javnom prevozu, prodavnicama, školama. Što se tiče objekata nad kojima se vrši nadzor, to su uglavnom otvoreni javni prostori, ulice, ali i zatvoreni prostori poput stadiona, državnih i javnih ustanova.“ Sve češće su predmeti video nadzora privatni objekti, u vlasništvu privatnih lica, poslovne zgrade i porodične kuće.

*O čemu se mora voditi računa prilikom uspostavljanja video nadzora?

Nekoliko detalja su ključni – zašto i kako se uspostavlja video nadzor i koje tehničke uslove treba ispuniti. Ovde spomenimo – uslovi postavljanja su različiti, tako da ukoliko sigurnosne kamere postavlja npr. policija izuzetno se mora voditi računa o pravima na pristup informacijama od javnog značaja.

Autorka teksta ističe da se Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja

„odnosi na sve moguće nosioce informacija, bilo na kom medijumu da su zapisani, na papiru, traci, filmu ili u elektronskoj formi.“

Kao i sva ograničenja ljudskih prava, i ovo mora da bude legalnon radi zaštite nekih opštih interesa u društvu. Profesor Vojin Dimitrijević opet u svom tekstu „Video nadzor u javnom i privatnom prostoru“ navodi:

„Operater video nadzora koji ga koristi u privatnom prostoru ne može biti slobodan da registruje snimke koji se odnose na druga privatna lica samo zato što su se našla u prostoru koji njemu pripada, već zato mora da pribavi saglasnost.“

Vidimo da pitanje video nadzora pokreće lavinu pitanja i problema u vezi bojazni da će ljudi koji se posmatraju i snimaju osećati strepnju i melagodu kakve su već opisali autori antiutopija.

*Tehnika za obradu

Što se tehnike tiče, više se ne postavlja pitanje da li negde može da se ugradi kamera. Sa bežičnim sistemima, laserima, skenerima, kamerama i ostalim mehaničkim i elektronskim spravama može se posmatrati noću i danju, 24/7, mogu se posmatrati detalji, ljudska fizionomija, prepoznati lica, glasovi.

Kao i svaka baza podataka o ličnosti, moraju se ispuniti načela zaštite tih podataka, a pre svega trebaju se ispuniti neophodni zahtevi pravne oblasti – lice koje pristaje na nadzor mora to učiniti dobrovoljno.

A veoma bitna stvar je: zašto se radi nadzor, šta je svrha posmatranja? Zašto se prikupljaju podaci?

Najbolje je snimati u realnom vremenu sa beleženjem sadržaja. Aktivnosti u prostoru nad kojim se vrši nadzor moraju se snimati, a nakon toga čuvati trajno na sigurnom. Danas se svakodnevno unapređuju kamere, često je video nadzor praćen i audio zapisom.

Ali način obrade podataka je osetljiva teritorija, stroga su i pravila o čuvanju i pristupu ovim podacima. Dakle, „da bi se ispunili svi uslovi za dozvoljeno vršenje video nadzora, zahtev i uput trebaju biti propisani zakonom, da štite legitimne interese i da budu podložni sudskim procesima.“

*Situacija u regionu i u Srbiji

Gotovo sve republike bivše SFRJ imaju video nadzor propisan zakonskim odredbama (kao deo Zakona o zaštiti ličnih podataka).

Svaki nadzor mora biti jasan: svaki građanin mora biti upoznat sa činjenicom da se na tom mestu vrši nadzor, da je poznato ime rukovaoca (lica koje sprovodi nadzor) i da je oprema koja se koristi na sigurnom.

U slovenačkom zakonu stoji da se mora napismeno ostaviti traga o razlozima nadzora, a zaposleni moraju biti informisani o tome. Logično, mada nekom možda i nije, zabranjeno je nadzirati sanitarne prostorije, liftove i prostorije za presvlačenje.

U Crnoj Gori u „Službenom listu“ propisano je da se zgrada može obezbediti samo ako je saglasno 70 odsto vlasnika stanova, važi samo za zajedničke prostorije, dok u Makedoniji samo ako se saglase vlasnici svih stanova.

U Srbiji nema posebnih zakona o ovom pitanju. Ali postoje podzakonski akti u „Službenom glasniku“ gde su tačno navedene odredbe koje se odnose na rad bezbednosnih organa (policije i komunalne policije) i na razne druge situacije kod neovlašćenog objavljivanja podataka koji su snimljeni.

Za neovlašćeno snimanje nekog lica kazna je novčana ili zatvorska, do jedne godine. A postoje i u Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti interesantni momenti kada je dozvoljeno snimati bez pristanka, ukoliko se radi o zaštiti života jedne ili grupe ljudi (potraga za kriminalcima, radi sprečavanja terorizma, u slučaju neke saobraćajne nezgode i sl.).

Kod nas je nažalost veliki problem nepostojanje uređenog sistema (ali i to počinje da se menja), nepostojanje definisanog načina na koji se obezbeđuje pravna sigurnost lica koja sprovode video nadzor i lica čiji se podaci prikupljaju posredstvom video nadzora.

O reperkusijama i visinama kazni koje će ovaj zakon doneti za više detalja pogledajte ovde.

Napisala Valentina Branković

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *